Plastični otpad jedan je od najvećih ekoloških izazova našeg vremena. Količina proizvedene plastike raste iz godine u godinu, a većina je namijenjena za jednokratnu upotrebu. Prema Ujedinjenim narodima (2023.), godišnje se proizvede 430 milijuna tona plastike, pri čemu plastika čini 85% ukupnog morskog otpada. Više od 2000 kamiona plastičnog otpada svakodnevno završi u oceanima. Ako ne poduzmemo ništa, onečišćenje plastikom utrostručit će se do 2060. (OECD, 2022.).
Iako se recikliranje često predstavlja kao rješenje, ono ima niz ograničenja:
Tijekom procesa recikliranja, kvaliteta materijala se pogoršava (tzv. downcycling) (Ekokrog, 2023.).
Recikliranje doprinosi stvaranju mikroplastike (OECD, 2022.).
Visoka razina kontaminacije i neučinkoviti sustavi prikupljanja smanjuju učinkovitost recikliranja (EEA, 2019.).
Plastika se može reciklirati samo nekoliko puta, nakon čega postaje beskorisna i završava kao otpad (Ekokrog, 2023.).
Zato je važno razmišljati šire – i napraviti korak naprijed.

Potpuno uklanjanje otpada teško je postići u modernom društvu, ali možemo značajno smanjiti njegovo stvaranje korištenjem višekratne ambalaže. Ovaj pristup je u skladu s hijerarhijom gospodarenja otpadom, gdje ponovna upotreba ima prednost nad recikliranjem.
U KIMI-ju omogućujemo ponovnu upotrebu ambalaže i za krajnje kupce i za poslovne korisnike. To znači da tvrtke i institucije mogu aktivno sudjelovati u smanjenju količine otpada.
Ključno je razumjeti razliku: ambalaža koja se ponovno koristi uopće ne postaje otpad – sve dok ostaje funkcionalna. U našem slučaju, povratna ambalaža se puni deset puta prije nego što ode u reciklažu. To znači deset puta manju potrebu za novom plastikom i deset puta manje ambalažnog otpada.

Utjecaj na okoliš: brojke govore sve
Prilikom procjene utjecaja na okoliš, ne radi se samo o količini plastike, već i o potrošnji resursa i emisijama stakleničkih plinova. Analize pokazuju da ponovna upotreba HDPE ambalaže ima najmanji ekološki otisak – u smislu potrošnje nafte, vode i električne energije, kao i emisija CO₂ – u usporedbi s recikliranjem ili proizvodnjom nove plastike (EEA, 2019.). Iako ponovna upotreba zahtijeva određenu količinu vode, ona je i dalje znatno manja nego kod drugih procesa.











